Učiteljski poziv
Svoj prvi posao Mato Lovrak dobio je 24. listopada 1919. godine u Kutini, kao namjesni učitelj. Vodio je 3.a razred, a na poleđinu razredne fotografije brižno je zapisao imena svih svojih učenika – detalj koji otkriva koliko mu je svaki učenik bio važan. Na samom početku karijere odlučuje se upustiti u tada prilično hrabar pothvat: sa školskom djecom organizira kazališnu predstavu. Kasnije će se prisjetiti kako mu je to bio velik izazov – nije imao iskustva, nije poznavao ni djecu ni upravu škole, ali želja da pokrene nešto novo bila je jača.
Vrlo brzo Mato primjećuje kako mnogi učitelji podučavaju mehaničkim metodama: učenicima diktiraju gradivo, a zatim od njih očekuju da ga doslovno reproduciraju. Takav pristup njemu nije imao smisla. Vjerovao je da djeca trebaju učiti kroz razgovor i razumijevanje, pa je osmislio vlastiti način poučavanja - kroz dijalog i aktivno sudjelovanje djece. Njegove metode tada nisu naišle na odobravanje pa je premješten u malu seosku školu u Ilovski Klokočevac. Tamo je bilo još teže – djeca su bila nesigurna, povučena i nenaviknuta na otvoren razgovor s učiteljem.
Unatoč svemu, Mato nije odustao. S vremenom je uspio pridobiti povjerenje većine učenika. I kasnije, u grđevačkoj školi, njegovi su učenici u njemu vidjeli ne samo učitelja, već i prijatelja. Tijekom karijere radio je i u Velikim Zdencima, Zagrebu i Topuskom, a gdje god je predavao, nastojao je školu pretvoriti u mjesto dijaloga, igre i zajedništva.
Još iz đačkih dana gajio je ljubav prema kazalištu, a čim je postao učitelj, počeo je aktivno organizirati školske predstave i priredbe. Više od 27 godina vodio je učenike u pripremi i izvođenju školskih programa, uvjeren da gluma i scenski nastupi imaju važnu ulogu u odgoju. Svoje bogato iskustvo sažeo je u priručnik O uvježbavanju dječjih priredaba, u kojem piše:
„Tolika je potreba za dječjom pozornicom u svakoj školi i u svakom odgojnom zavodu, toliko je volje i razumijevanja od strane nastavnika i odgojitelja za taj posao, da se časopisi i knjižice s igrokazima za djecu kao i uputstva za organiziranje i uvježbavanje dječjih predstava traže upravo tako, kao što se traže priručnici za prirodopis, zemljopis, povijest, pa čitanka i računica.“
(Lovrak, 1950., str. 8–9)
Mato Lovrak umirovljen je 1955. godine, nakon 35 godina učiteljskog rada, no srećom, pisati nije prestao.
